piše: Jasmina Šušić
Teško je pisati o beat pokretu, a pritom izbjeći neizostavnu sliku glasnih pjesnika u crnim dolčevitama, uvaljanim u najrazličitija stanja svijesti pod utjecajem opojnih sredstava kako u nekom neobičnom zanosu mrmljaju stihove uz jak jazz ritam. Međutim, beat pokret je bio i još uvijek jest jedan od najsnažnijih i najutjecajnijih pokreta u pop kulturi. I premda su većina aktera danas mrtvi, beat živi u svom naslijeđu, oslanjajući se na neophodnu slobodu izražavanja, spontanost toka svijesti i život u konstantnom, bezkompromisnom traganju za smislom. I baš kao što je sam Kerouac, jedan od najvećih heroja beata, vrlo jasno izrekao u svom romanu „Dharma bums“(u nas vrlo nespretno preveden kao „Dharma lutalice“) život je mnogo veći i jači od onog što nam svakodnevnica servira u svom magličastom okruženju.
Teško je pisati o beat pokretu, a pritom izbjeći neizostavnu sliku glasnih pjesnika u crnim dolčevitama, uvaljanim u najrazličitija stanja svijesti pod utjecajem opojnih sredstava kako u nekom neobičnom zanosu mrmljaju stihove uz jak jazz ritam. Međutim, beat pokret je bio i još uvijek jest jedan od najsnažnijih i najutjecajnijih pokreta u pop kulturi. I premda su većina aktera danas mrtvi, beat živi u svom naslijeđu, oslanjajući se na neophodnu slobodu izražavanja, spontanost toka svijesti i život u konstantnom, bezkompromisnom traganju za smislom. I baš kao što je sam Kerouac, jedan od najvećih heroja beata, vrlo jasno izrekao u svom romanu „Dharma bums“(u nas vrlo nespretno preveden kao „Dharma lutalice“) život je mnogo veći i jači od onog što nam svakodnevnica servira u svom magličastom okruženju.
RSS Feed