*Žene Pjesnikinje
(nekad i sad plus mini intervjui plus poneki osvrt)
*Čujem samo izduvanu tišinu
Kroz staklo
Kroz prašumu
Kroz nebesko kolutanje
Vešmašine
Nebesko plava zrnca
Ariela
Nebesko plavi kolesterol
u odsjaju mačjih brkova
Prvi put kad sam primila i arhivirala odgovore na teška, a mjestimično i zamorna pitanja pet sjajnih pjesnikinja i heroina 21.stoljeća počela sam pisati ovaj esej (?) epskih razmjera. Pritom mi je palo napamet da ja ne znam pisati eseje. Niti znam mnogo. O ičemu. Čemu onda? Pitala sam se, slova tipkovnice su iskakala iz mraka, vrebajući me, olovke su odbijale poslušnost, Joni Mitchell je pjevušila tome kako su se u Francuskoj ljubili na glavnoj ulici, s onog perfektnog albuma o siktanju ljetnih travnjaka, a ja sam postajala sve nesigurnija (primjetili ste tipičnost jedne moje rečenice koje se ni stari Joyce ne bi posramio?Naravno ne sadržajem, već dužinom)
I tako vas je sada zadesila i ta nesreća da iz pera jedne nesređene pjesnikinje (?) čujete malo o Ženama u poeziji, poeziji u Ženama, Pjesnikinjama i Pesnikinjama.
Pa krenimo.
Znate za Williama Wordswortha? Pa pih, naravno da znate, svi znamo. Mačor stari, rasturao poeziju,a kak'i je frae'r (hommage mojoj dragoj prijateljici) bio. E sad, malo ozbiljnije: koliko je poznata Dorothy Wordsworth, sestra mu, pardon my french ako sam u krivu, ali sve mi se čini da se nju rijetko spominje. Osim ako niste bili te (ne)sreće (ovisi o ukusu) pa čitali „Grasmerski dnevnik“, pravi pravcati dnevnik stanovite gospodične Wordsworth. A tamo kukulele. Djevojka talentirana, minuciozna, odrješita, suzdražno poetična i nimalo dosadna (čuda li) u svojim vjernim opisima engelskih pašnjaka i ostalih čudesa. I postoje zgodne aluzije na njen talent kao i tužna činjenica da se za života brinula za brata joj Williama i nije imala vremena razviti svoj talent. No reći ćete, i to s pravom, ajde ne pili, to su bila davna vremena. Jesu, tako jako davna, oh da. Ali što je danas slučaj? Koliko pjesnikinja, spisateljica, filozofkinja čuči u vama, možda u zadnjoj klupi na satu dosadne matematike, možda za blagajnom trgovačkog centra gdje istežete glasnike i otiču vam stopala za manje od 9,99 kuna po satu? Možda ste domaćica, kurva, časna sestra, pjevačica, nepismena genijalka, znanstvenica, učiteljica, majka, baka, sestra, kćer?Koliko su žene i danas, u hipermodernom, vječno rastućem hipercyber Kozmosu cijepljene od pošasti šovinizma?
Razmislite. Ja jesam. I nije mi se svidjelo što sam osjetila negdje u grlu. Čvor težak tri tone. Možda kad sam se prisjetila da su mi dva'est i tri godine tek, i da sam se u metropoli Hrvaške nam naše borila i rogoborila, stihom, ofenzivom i treptanjima (?)? Stisnulo me negdje u solarnom pleksusu kad sam se prisjećala „velebnog“, prvo čitanja za autorski honorar u Uglednoj Knjižnici (u daljnjem tekstu UK) pozvana od strane Uglednih(?)Pjesnika (u daljnjem tekstu U(?)P). (O tom događaju sam već pisala, strpljenja, molim!)Ušetala ruku pod ruku s nekolicinom prijatelja koji su me došli podržati i prijateljicom koja je također te večeri branila obraz i lice pjesnikinja urbanih (ili wannabe urbanih, kao kod mene). Pamtim crvenilo i napadaj bijesa kad je UP (ugledni pjesnik) pročitao moje ime, isjeckao biografiju kao komad luka (a ono peče i peče i peče,a suze teku, i teku i teku), „zaboravio“ spomenuti moju dotadašnju bibliografiju i slično, namjerno izostaviti sve moje dotadašnje angažmane i/ili čituckanja i promocije te me predstaviti kao „komada“ koji ponekad piše poeziju pa se eto slučajno zatekla tu i došla čitati. Dragi moji, nije ovdje ego u pitanju. Ma predstavi me brate kao pastiricu ako ti je srcu milo. Ali ne gledaj me tim svinjskim pogledom pedeset i nešto godišnjaka koji se cereka klinki koja si je umislila da zna pisati. A još je i žena. I šta če bit kad rodi? A dijeca? A muž? Pa ne bu valjda pisala dok bu kuhaču držala (karikiram, ali you got the point?). Izvela sam to na svoj način. Pecnula, ubola i sjela natrag., Pogled iz publike, veleuvaženi Ivica Prtenjača koluta očima , UP-i odvraćaju pogled (e a imam i dokaz na fotkama moje drge prijateljice/podržavateljice M.)
I tako dalje i bliže, primjera je sto, ali kako namjera ovog teksta nije da propagira feminizam ili pljuje šovnizam ili nudi na tanjuru, svježe ubran stav i misao, već da propitkuje, lupa u muda (oba spola bespolna) i ambiciozno korača ka nekom svom mjestu pod suncem, ostavlam vas s nekoliko pitanja i u daljnjem tekstu pet mini intervjua ;o)
Polijećemo ;o)
Kada mislimo o beat poeziji (a mislimo li?) pada li nam napamet prvo Anne Waldman ili recimo Diane DiPrima ili ga pak automatski vežemo za Ginzberga, Kerouaca i ekipu? To jest subjektivno,ali razmislite? Zašto su muškarci tako često nosioci pokreta? (Ni sama nisam cijepljena od automastkih vezivanja uz Ginsberga i ekipu)
Sapho, draga Sapho…koliko ste puta čuli ljude da raspravljaju o njenim seksualnim sklonostimam biseksualka versus lezbijka? A koliko ste puta čuli da netko priča o fantastičnoj Sapho pjesnikinji bez obaziranja na njenu seksualnost?
Zašto pri samom spominjaju Sylvije Plathove automatski mislimo i na onog vagabunda Hughesa, muža joj? Da li bi Plathova bila dobra pjesnikinja i da on nije bio kurvaroš i pjesnik? Mislite da pretjeruem? Okej, a što je sa spominjanjem njene teeeeške depresije koja je rezultirala samoubojstvom? Što s tim?
Ovakva i slična pitanja možete čuti i velikoj većini rasprava na temu velikih Pjesnikinja, od onih neobaveznih razgovora do doktroskih disertacija na temu psihičke labilnosti recimo Virginije Woolf?Mhm?
Ako izvedemo neke logične zaključke iz tih i takvih rasprava, dobivamo slijedeće:
-mhm da, svaki književni/umjetnički pokret ima jake umjetnike ona spola, ali nekako žene su u manjini, pa ih se radije spominje usput.
-ako se žena, a pritom i pjesnikinja, bavi svojom seksualnošću u pjesmama te snažnim osjećajima prema nekim osobama, to odmah za sobom povlači ultra zanimljivu raspravu o tome dal' je „bila lezba i hebala djevice na Lezobsu“ il' je „šarala 'ko neka dvocijevka“? Karikiram, ali misim da znate koju poantu pokušavam naglasiti ;o)
-da li bi ta ista Žena Pjesnikinja bila trako „spaljena“ i kvalitetna da nije bila poluluda i bazdila po nozu psihičkoh poremećaja koji su njenoj krhkoj psihi donijeli kreativnost? Da li bi o(p)stala da nije imala krajnje iščašen odnos sa svojim mužem/dečkom/ocem/bratom/ujakom?
E pa drage moje, i dragi moji ;oD
Sva sreća pa žene ipak nisu u potpuno jalovom položaju. Unatoč predrasudama i steretipima koji vrebaju, uvijek postoje iznimke i kritična masa. Imam tu sreću da surađujem s muškarcima pjesnicima, neki od njih su mi i jako dobri prijatelji. Svijet je šaren. Nipošto jednobojan. Da vas ne gušim više svojim mentanlinim izlučevinama, ostavljam mudrije od sebe da progovore o toj tematici, na najpoetčniji, najženskiji, najsveobuhvatniji bespolan način ;o)
Uživajte!
Autorica teksta i postavljač THE Pitanja: Jasmina Šušić
(nekad i sad plus mini intervjui plus poneki osvrt)
*Čujem samo izduvanu tišinu
Kroz staklo
Kroz prašumu
Kroz nebesko kolutanje
Vešmašine
Nebesko plava zrnca
Ariela
Nebesko plavi kolesterol
u odsjaju mačjih brkova
Prvi put kad sam primila i arhivirala odgovore na teška, a mjestimično i zamorna pitanja pet sjajnih pjesnikinja i heroina 21.stoljeća počela sam pisati ovaj esej (?) epskih razmjera. Pritom mi je palo napamet da ja ne znam pisati eseje. Niti znam mnogo. O ičemu. Čemu onda? Pitala sam se, slova tipkovnice su iskakala iz mraka, vrebajući me, olovke su odbijale poslušnost, Joni Mitchell je pjevušila tome kako su se u Francuskoj ljubili na glavnoj ulici, s onog perfektnog albuma o siktanju ljetnih travnjaka, a ja sam postajala sve nesigurnija (primjetili ste tipičnost jedne moje rečenice koje se ni stari Joyce ne bi posramio?Naravno ne sadržajem, već dužinom)
I tako vas je sada zadesila i ta nesreća da iz pera jedne nesređene pjesnikinje (?) čujete malo o Ženama u poeziji, poeziji u Ženama, Pjesnikinjama i Pesnikinjama.
Pa krenimo.
Znate za Williama Wordswortha? Pa pih, naravno da znate, svi znamo. Mačor stari, rasturao poeziju,a kak'i je frae'r (hommage mojoj dragoj prijateljici) bio. E sad, malo ozbiljnije: koliko je poznata Dorothy Wordsworth, sestra mu, pardon my french ako sam u krivu, ali sve mi se čini da se nju rijetko spominje. Osim ako niste bili te (ne)sreće (ovisi o ukusu) pa čitali „Grasmerski dnevnik“, pravi pravcati dnevnik stanovite gospodične Wordsworth. A tamo kukulele. Djevojka talentirana, minuciozna, odrješita, suzdražno poetična i nimalo dosadna (čuda li) u svojim vjernim opisima engelskih pašnjaka i ostalih čudesa. I postoje zgodne aluzije na njen talent kao i tužna činjenica da se za života brinula za brata joj Williama i nije imala vremena razviti svoj talent. No reći ćete, i to s pravom, ajde ne pili, to su bila davna vremena. Jesu, tako jako davna, oh da. Ali što je danas slučaj? Koliko pjesnikinja, spisateljica, filozofkinja čuči u vama, možda u zadnjoj klupi na satu dosadne matematike, možda za blagajnom trgovačkog centra gdje istežete glasnike i otiču vam stopala za manje od 9,99 kuna po satu? Možda ste domaćica, kurva, časna sestra, pjevačica, nepismena genijalka, znanstvenica, učiteljica, majka, baka, sestra, kćer?Koliko su žene i danas, u hipermodernom, vječno rastućem hipercyber Kozmosu cijepljene od pošasti šovinizma?
Razmislite. Ja jesam. I nije mi se svidjelo što sam osjetila negdje u grlu. Čvor težak tri tone. Možda kad sam se prisjetila da su mi dva'est i tri godine tek, i da sam se u metropoli Hrvaške nam naše borila i rogoborila, stihom, ofenzivom i treptanjima (?)? Stisnulo me negdje u solarnom pleksusu kad sam se prisjećala „velebnog“, prvo čitanja za autorski honorar u Uglednoj Knjižnici (u daljnjem tekstu UK) pozvana od strane Uglednih(?)Pjesnika (u daljnjem tekstu U(?)P). (O tom događaju sam već pisala, strpljenja, molim!)Ušetala ruku pod ruku s nekolicinom prijatelja koji su me došli podržati i prijateljicom koja je također te večeri branila obraz i lice pjesnikinja urbanih (ili wannabe urbanih, kao kod mene). Pamtim crvenilo i napadaj bijesa kad je UP (ugledni pjesnik) pročitao moje ime, isjeckao biografiju kao komad luka (a ono peče i peče i peče,a suze teku, i teku i teku), „zaboravio“ spomenuti moju dotadašnju bibliografiju i slično, namjerno izostaviti sve moje dotadašnje angažmane i/ili čituckanja i promocije te me predstaviti kao „komada“ koji ponekad piše poeziju pa se eto slučajno zatekla tu i došla čitati. Dragi moji, nije ovdje ego u pitanju. Ma predstavi me brate kao pastiricu ako ti je srcu milo. Ali ne gledaj me tim svinjskim pogledom pedeset i nešto godišnjaka koji se cereka klinki koja si je umislila da zna pisati. A još je i žena. I šta če bit kad rodi? A dijeca? A muž? Pa ne bu valjda pisala dok bu kuhaču držala (karikiram, ali you got the point?). Izvela sam to na svoj način. Pecnula, ubola i sjela natrag., Pogled iz publike, veleuvaženi Ivica Prtenjača koluta očima , UP-i odvraćaju pogled (e a imam i dokaz na fotkama moje drge prijateljice/podržavateljice M.)
I tako dalje i bliže, primjera je sto, ali kako namjera ovog teksta nije da propagira feminizam ili pljuje šovnizam ili nudi na tanjuru, svježe ubran stav i misao, već da propitkuje, lupa u muda (oba spola bespolna) i ambiciozno korača ka nekom svom mjestu pod suncem, ostavlam vas s nekoliko pitanja i u daljnjem tekstu pet mini intervjua ;o)
Polijećemo ;o)
Kada mislimo o beat poeziji (a mislimo li?) pada li nam napamet prvo Anne Waldman ili recimo Diane DiPrima ili ga pak automatski vežemo za Ginzberga, Kerouaca i ekipu? To jest subjektivno,ali razmislite? Zašto su muškarci tako često nosioci pokreta? (Ni sama nisam cijepljena od automastkih vezivanja uz Ginsberga i ekipu)
Sapho, draga Sapho…koliko ste puta čuli ljude da raspravljaju o njenim seksualnim sklonostimam biseksualka versus lezbijka? A koliko ste puta čuli da netko priča o fantastičnoj Sapho pjesnikinji bez obaziranja na njenu seksualnost?
Zašto pri samom spominjaju Sylvije Plathove automatski mislimo i na onog vagabunda Hughesa, muža joj? Da li bi Plathova bila dobra pjesnikinja i da on nije bio kurvaroš i pjesnik? Mislite da pretjeruem? Okej, a što je sa spominjanjem njene teeeeške depresije koja je rezultirala samoubojstvom? Što s tim?
Ovakva i slična pitanja možete čuti i velikoj većini rasprava na temu velikih Pjesnikinja, od onih neobaveznih razgovora do doktroskih disertacija na temu psihičke labilnosti recimo Virginije Woolf?Mhm?
Ako izvedemo neke logične zaključke iz tih i takvih rasprava, dobivamo slijedeće:
-mhm da, svaki književni/umjetnički pokret ima jake umjetnike ona spola, ali nekako žene su u manjini, pa ih se radije spominje usput.
-ako se žena, a pritom i pjesnikinja, bavi svojom seksualnošću u pjesmama te snažnim osjećajima prema nekim osobama, to odmah za sobom povlači ultra zanimljivu raspravu o tome dal' je „bila lezba i hebala djevice na Lezobsu“ il' je „šarala 'ko neka dvocijevka“? Karikiram, ali misim da znate koju poantu pokušavam naglasiti ;o)
-da li bi ta ista Žena Pjesnikinja bila trako „spaljena“ i kvalitetna da nije bila poluluda i bazdila po nozu psihičkoh poremećaja koji su njenoj krhkoj psihi donijeli kreativnost? Da li bi o(p)stala da nije imala krajnje iščašen odnos sa svojim mužem/dečkom/ocem/bratom/ujakom?
E pa drage moje, i dragi moji ;oD
Sva sreća pa žene ipak nisu u potpuno jalovom položaju. Unatoč predrasudama i steretipima koji vrebaju, uvijek postoje iznimke i kritična masa. Imam tu sreću da surađujem s muškarcima pjesnicima, neki od njih su mi i jako dobri prijatelji. Svijet je šaren. Nipošto jednobojan. Da vas ne gušim više svojim mentanlinim izlučevinama, ostavljam mudrije od sebe da progovore o toj tematici, na najpoetčniji, najženskiji, najsveobuhvatniji bespolan način ;o)
Uživajte!
Autorica teksta i postavljač THE Pitanja: Jasmina Šušić
Prije nego se upustimo u raspravu o ženama Pjesnikinjama, reci nam što po tvom mišljenju spada u taj naziv? Kada žena koja nasumično prima papir i olovku u ruke postaje Pjesnikinjom? Definiraj tu tanku liniju koja dijeli i razdjeljuje povremena piskaranja od „ozbiljnog“ bavljenja sobom i/ili poezijom?
MAJA SOLAR:
|
ALEKSANDRA STOJKOVIĆ:
|
IRENA VUKOVIĆ PUŠNIK:
|
TIHANA GAMBIRAŽA:
|
Možemo li danas govoriti o temeljnim razlikama ženske i muške poetične prakse? Što nas po tvom mišljenju ujedinjuje, a što razdvaja?
MAJA SOLAR:
|
ALEKSANDRA STOJKOVIĆ:
|
IRENA VUKOVIĆ PUŠNIK:
|
TIHANA GAMBIRAŽA:
|
Smatraš li da literarni svijet danas (a naročito onaj poetičan) pati od preplavljenosti nekvalitete i hibernira čekajući bolje dane? Ili smo u invazivnom, teškom, inspirativnom stoljeću koje gura naprijed, unaprijeđuje i uzvisuje pjesničke vrline?
MAJA SOLAR:
|
ALEKSANDRA STOJKOVIĆ:
|
IRENA VUKOVIĆ PUŠNIK:
|
TIHANA GAMBIRAŽA:
|
Da li se različiti svjetovi „muške“, „ženske“ i transrodne poezije mogu uskladiti i mirno supostojati u nepreglednom spektru ili je potrebna neka oštrina kako bi zadržala na površini samo ono najkvalitetnije?
MAJA SOLAR:
|
ALEKSANDRA STOJKOVIĆ:
|
IRENA VUKOVIĆ PUŠNIK:
|
TIHANA GAMBIRAŽA:
|
Za kraj nam opiši što za tebe znači biti Pjesnikinja i koje su tvoje najjače impresije iz tog nesigurnog, pomahnitalog svijeta? Ima li nešto za čim žališ i postoje li neostvareni snovi kad se radi o tvom vlastitom radu?
MAJA SOLAR:
|
ALEKSANDRA STOJKOVIĆ:
|
IRENA VUKOVIĆ PUŠNIK:
|
TIHANA GAMBIRAŽA:
|