Seksualnost kao spolnost, tumačena kao takva,  podlozna je špekulaciji. Sam termin seksualnosti je vrlo neobrađen, nije mu data erotična dimenzija u pravoj meri već samo polna, jednostrana, ograđena, psiholoska, nikako ritualna, magijska, mistička. Eros se baš u tim poljima nalazi. Ne govoreći o hemiji, pričajuci o inicijalnim uslovima, inicijaciji u erotizam. Telesna alhemijska laboratorija je tu da podrži, i napravi zlato od bilo čega ako za to postoji potreba. 
Picture
     U opštenju sa današnjim post-industijskim vremenom kao da se taj demon parazit korporacijskog neoliberalizma uvukao pod kožu i ugrozio Eros. Kao da ljudi opšte sa svojim vremenom i uslovima za život - Tanatosom, a ne sa nečim što se nalazi mimo svega toga, u Erosu koji uzdiže.
     Seksualnost jeste sve više vezana za Tanatos, za mrtve ili short therm, temporary, fast, easy, to go, simbole.  Forma je preglasala život i postala porno. Sadržaj je izgubio svoj misterij i postao je nadražaj. Tako da od svega ostali su nadražaj i porno, umesto sadržaj i forma. 
Sve mora da ima svoje: ime, uslove, oblik, način, primenu, pakovanje, publiku, mesto, vreme, protokol...Protok lol.


Ime - poseduje ga sve. Nomen est omen. Uvreženo u ljudskom verovanju, naturano blago-usputno da se ne bi izgubilo vremenom, kao mit. Kao naturalno, ime ima svoju magijsku i simboličku vrednost. Ako se spoji sa pornografijom, producira se Tanatos. Privlačan koliko i erotsko, dijametralno suprotan, jak u svom propadajućem svojstvu. Prateći samo goli diskurs Tanatosa, balans se raspada. Tada se traži spas u jogurtu imenovanim terminom Balans.
Imena gube značenja, znaci ne ukazuju ni na šta, pustinja počinje da širi svoje krake. Vetra ni od kuda. 
Samo ime ne determiniše nista. Imenovanje ima svoju vokaciju. Ali to je samo jedan od poziva, nikako jedini.

Uslovi. Šta tačno znači uslov? Ispunjenje zamišljene slike, slaganje kockica, sličica na slagalici, pretpostavke o uslovima u kojima je nešto moguće izvesti? Laboratorijski uslovi, uslovi opstanka, uslovljavanja, uslovi za ostvarenje ljubavi, Erosa? Tanatosa.
Sama pojavnost Erosa nema povezanost sa proračunima i predviđanjima. Građenju konstrukcije koja je prioritetna, kao ona koja gradi model zbog kojeg bi se dalje nešto trebalo desiti. Eros nema potrebu da traži uslove, on će izmileti iz prljavštine i tišine, on će izaći i iz čistote šumskog izvora. Ne postoje uslovi za Eros. On može nastajati i u ratnim uslovima u gladi, bolesti, u nesvakidašnjosti, u ništavnosti i učmalosti, a i u raštrkanosti, rasejanosti, konfuznosti.
Zakon atrakcije i duševnog i duhovnog izrazaja su mnogo suptilniji od svakog plana i proračuna. Oni kao voda prodiru kroz sve betonske armirane čelicne konstrukcije, taj princip ne zna za granice i iskazaće se uvek ako postoji potreba za njim. Zato je bolje pričati o potrebama nego o uslovima. Potrebe se javljaju i zahtevaju vrhunsko poštovanje. One su te koje su iskonski preduslovi za bilo koju vrstu sazrevanja i konzistencije. Fenotipskog, ili kakvog već, utelovljenja duha.

Oblik.
Je najveći bauk forme. Obrazac koji po industrijskom protokolu najviše paše ljudskom oku. Ali, da li je oko jedini senzor koji upija formu? Formu ideale. Omiljenu formu, koja prija svakome, koja će biti prepoznata i prigrljena, priznata, ona  koja može iskomunicirati sa svačijom duševnom shemom. Poigravanje sa percepcijom i medijsko repetitivno ulagivanje određenih formi... Koji su to erotski oblici koji bude želju u ljudima da komuniciraju, da pričaju o tome, da kupuju da uživaju. Koji su to oblici? Pornografija u svakoj flaši, svakom paketu svakoj proizvodnoj formi koja je pravljena da se svidi, dopadne, da sa vama razgovara, da vam bude lepa i korisna, samo vaša i ponizna. Po ceni od samo samo samo - nedoglednih samo. Oblik "samo" - podrazava samo. I "samo" je oblik, i "samo" je forma. SAMO. Šta se desilo sa ČAK? To su anatomske analogne formacije koje ljudska duša(shema) prepoznaje, nevino posegnuvši za floskulom. 
Samo samo samo! -  i još manje i niže. Oblik je je utvara, demon dizajna, to je duh u boci, kesi, mašini. To je ljudski duh koji trljanjem ne izlazi iz lampe vec u nju ulazi. Tanatos.

Način - pristup, determinisani i demistikovani gradativni iliti progresivni obrazac, patern čijem se proračunatom tehnološkom artikulacijom dolazi do određenih efekata, proizvoda, željenih ostvarenja. Čist manirizam industrijskog i postindustrijskog vremena, izvađen iz konteksta života proučavanjem postupaka i dekonstuisanjem spoljašnje strane misterije življenja. Način. Alhemijski proces, ili ritual, invokacija projektom, kojim će se zadovoljiti tražnje bogova i odobriti, uslišiti želje, molbe, procenjujući statistički, empirijski, gledanjem u tarot ili pasulj, aminujući, proričući dobru budućnost ostvarenju plana. Dajući svoj blagoslov, i pokroviteljstvo. Dajući novac. Novac je jedan od načina, plaćanje je jedan od načina.  Fond raising, građenje puta novca je jedan od atrakcionih Tanatosovih emanacija. Na koji će način novac nekuda otići, za šta će sve biti potrošen, koji će efekat sve to postići, i veliko uzbuđenje koje nastaje oko svega toga. Da bi se svi ti uslovi ispunili, oni se moraju tretirati na određeni način, da bi stvorili uslove za nove načine i pristupe. Konkursi, na koji način će sadržaj doći do izaražaja? Konkurišući. Konkurentnošću. Konkurencijom. To je način na koji se nešto izražava.
Ostvarenje ličnog cilja i načina pristupom, potrebom da se u virtualnoj formi dostavi plan "lova na cilj". Da li će cilj biti ulovljen, utelovljen, da li će Frankenštajn biti živ?(njegovo čudovište)
Da li je Frankenštajn uopste čovek? Da li je taj kreativni Eros išta drugo do kabalističko pravljenje Golema - čoveka od prašine. Davanjem živototvorne energije nečemu što nikada neće biti živo. Već će biti i ostati samo način. Manir, forma, norma. Tanatos.

Primena. 
Da li Eros ima pragmatičnu primenu? Da li je to pogonska energija, da li je na nju moguće instalirati dinamo i crpeti energiju i potencijal, hraniti gladne, osvetljavati prostorije, ulice, lečiti bolesne, obrazovati neuke, formirati magnetska polja, konverzijom je prevoditi u druge, čak i ubojite supstancije, pakovati i prodavati kao jutarnji napitak, široka primena u zdravstvu vojsci hemijskoj industriji, prehrambenoj, farmakologiji, hortikulturi...Primena. Nahranimo narod jednom ribom. Da li je narod moguće hraniti ADSL  ljubavnom emisijom? Primenjena umetnost, primenjena sila. Govorimo o njenoj upotrebnoj vrednosti, praktičnoj, iskoristivoj na neki način. Način. Kada bi smo nešto izvadili iz kontekta i stavili na drugo mesto, da li bi tekst onda izgledao drugacije? 
- Sigurno bi. Bio bi to bolji tekst.
 Bolji od čega? - Bio bi napredniji, dekonstrukcijskom metodom dolazi se do novih sagledavanja stvarnosti. 
Kao nekadasnji čas anatomije? (Ne mislim na Kiša) - Pa da i onda se tekst menja. 
Zašto jednostavno ne bi smonapisali novi tekst, ako već želimo novi? - Ne! Ja neću novi, ja hocu stari ali na novi način. Tražim mu nov primenu, tražim mu novu funkciju. 
Hoćeš da kažeš da nam ne treba novi tekst? - Pa, zapravo ne... 
U čemu je onda napredak, u prezvakavanju starog? Postoji limit kombinacija i smerova u kojima se taj tekst može kretati, postoji i limit u željama i potrebama koje određuju dokle će se taj tekst kretati i kad će se one njih zasititi, često zaboravljajući šta je uopste taj tekst želeo da kaže prvobitno.
 - To više i nije bitno. Nije bitno šta je tekst hteo da kaže, već šta si ti hteo da ti taj tekst kaze. 
Kako bi bilo da ti iščupam glavu i stavim na mesto dupeta, mozda tvoj telo-tekst bude govorio nešto novo, već mogu da naslutim  primenu takve tekstualnosti.
 Tanatos.

Pakovanje. 
Može se čitati i kao oblik, kao forma, ali ono prevashodno nosi sadržaj u sebi. Pakovanje je jedna lažna forma kvaliteta. Ona je simbioza i sinteza oblika, primene i načina. Ona u sebi sadrži niz proračuna (održive) sadrživosti i onoga što sadržilac sadržava. Pack - na engleskom se u prevodu može naći na - ono što nešto sadrži/contain ( u našem jeziku, iz istog korena se potiče reč kontejner - onaj koji nešto sadrži, gde se nešto odlaže).  Drugo tumačenje reči Pack(možemo naći u srpskom jeziku primenu u terminu “paket“, a na engleskom takođe imamo package, pekidž odnosno prtljag “Da li si se spakovala draga? Da dragi, spakovala sam se! Ok idem samo po “paklu“ cigareta i vraćam se.“ )... Sledeće tumačenje koje se odnosi na pack je kljucanje, iliti packanje. Takođe vrlo rasprostranjeno u srpskom narodu “Dobio sam packe od ucitelja, nisam bio dobar na času.“ i sve tako u paketu. Pakovanje je u ljudskoj psihi jedan od najuvreženijih arhaičnih termina, bez obzira što se njemu daje neka modernija konotacija. Pakovanje u semantičkom ima svoj udarac, svoje nametanje i uveravanje, edukativnost i silu tradicije, ukalupljenje, uvezivanje u lep izgled i začešljanu formu, ima svoj šarm manira, ali je i dalje neosporno mrtav. Tanatos.

Publika. 
Čovek koji održava igru živom. Konzumatorski auditorijum koji sluša moćne komande, reaguje na sniženja cena, koji se raduju rasprodajama, onaj koji gaji taj orgijastički navijački duh, isprovociran atrakcijom video igara virtualne ili tuđe stvarnosti, onaj koji se bavi ili ubija zbog intrige, fetišira se mrtvim a onemogućen je da komunicira sa živim sadržajem. Onaj kome su potrebne izveštačene ili veštačke tvorevine. Umorena umrtvljena i hipnotisana ljudska postojanost sužene svesti, koja SVOJU stvarnost nema, reaguje na prosto puckanje prstima, nema ništa ezoterično, ništa van okvira, ništa izazovno osim smrti. To nije Eros koji razgovara sa Tanatosom, to je Tanatos koi priča sam sa sobom.

Mesto. 
Kada pričamo o uslovima tu se uvek pojavljuje i neko mesto. "Nije mesto za takve stvari, treba naći neko pogodnije mesto, neko skrovito mesto, neko lepo mesto, gde će sve biti na mestu. A onda će sve da se desi baš kako treba" Kada se sve kockice poslože i sve dođe na svoje mesto onda će stvarnost procvetati i magija će se desiti. Svi znaju koje im je omiljeno mesto. Ali to mesto je, baš kao za baksuz, uvek zauzeto. To mesto je već neko unapred izabrao, rezervisao, zakupio, kupio. To mesto je zauvek izgubljeno, to tako savrseno mesto, ono tako tuđe i zauzeto. Mesto na kome vredi provesti ceo život. Zvuči kao grobno mesto, ali bože moj... U isčekivanju nekih boljih mesta... Ona govore o jednoj krajnjoj separaciji, klanovskom fetišerskom separarizmu, elitizmu, šovinizmu i skučenosti. Uskogrudosti. Mesto  - nije opšte mesto, pozicija, vec floskula građevinske forme, jazbina u četiri zida koja podrazava intimnu atmosferu. Grobnica. Mauzolej. Tanatos.

Vreme. 
Prolazi. "Nema ga se". Nestaje. Sve menja. Nosi sve  ... Je novac. Pravo vreme. Naše vreme, njihovo vreme. Vreme za sve. Jedna endemična demonska tvar svojstvena samo ovom delu univerzuma. Dimenzija konačnosti u srcu beskonačnosti, u društvu bića koja percipiraju njeno postojanje, koja su joj jedina dužna. Mere ga ali ne znaju šta bi s njim. Pokušavaju ga prodati stavljajući svoj život na raspolaganje, u časovima u kojima intuitivno nikada ne bi vršili takve operacije. I sve to zarad nečega patvorenog što daje opipljivu vrednost vremenu i životu. Manifestacija identiteta nepronađenog života, podarena surogatu - vremenu. Vreme - apstraktna kategorija koja utiče na prolaznost. Kvalitetnije "utrošeno" kreće se brže,  dok ono bez svojstva teško je, i vuče se “usporeno”. Vezano je za ljudsko opažajno, kao relativna kategorija. Kada se na njega obraća pažnja, sinhronizovanost spontanost i intuitivnost bivaju zamenjene nekim drugim akcentima - operativnosti, izvodljivosti, ostvarljivosti, proračunatosti, pragmatičnosti, proklamaciji razuma, i opet stihijskom ali ovog puta disharmoničnom kretanju života, koji pokušava da se uteši nekakavom smislenošću planskog kretanja, individualnog, tehnološkog ili civilizovanog. Igra sa odlaganjem smrti, misao o vremenu u njoj. Da li je to Eros?

Protokol. 
Sistem pravila, odnosno paradigma po kojoj se objekti - informacije - operacije kreću, razmenjuju, opšte. Plan koji pretpostavlja program za olakšavanje teskobnog života, unapređivanje komunikacije. Lakoća je postala preduslov za mnoge stvari. Brzina i lakoća, ažurnost i ekspeditivnost, cash and cary, novi bolji i jednostavniji, podnošljiviji dugoročniji način kreditiranja. Na autopilotu – serviseru - operateru - promoteru - distributeru i aparataima, taj džinovski Matrix razradio je sve konpulzivne tehnike osmehivanja dok feedback hrani i jednu i drugu stranu, od kojih se ne zna kojoj je bolje. Zaista bolje. Bolje od čega? Takva erotika i privlačnost rade na postraumatskim osovama i psihologiji zavisnika. Stres - kriza - pseudorešenje. Te stvari su edukaciona lektira za zavisnike u institutima za psihijatriju. Propozicije generalno prihvatljivih konvencionalnih ponašanja, koja navode na prilagođavanje i socijalizaciju, kulturu odnošenja. Protokol, životni tutorijal za nedoraslost populacije, na svim nivoima biroktaskim, tehnokratskim, svaka kasta ima svoj tutorijal, za svaku važe posebna pravila. Niko nije pošteđen, čak ni oni koji ga prave. Pred time smo vi jednaki. Pred velikim bogom protokolom, tako čarobnim i nepredvidivim i inuitvnim magičnim. Tako živim.Tanatos. 





Leave a Reply.